DESET KRATKIH PITANJA I ODGOVORA O KRIPTOVALUTAMA

Kroz našu financijsku učionicu upoznajte se sa kriptovalutama

1. Što je kriptovaluta?
Računalni program (software) za koji dio njegovih korisnika tvrdi da bi trebao biti alternativa postojećim papirnatim (fiducijarnim) valutama.


2. Koja je razlika između kriptovalute i kriptoimovine? Za što se koriste? 
Takozvane „kriptovalute“ su samo jedan od oblika kriptoimovine, što je naziv koji često djeluje zavaravajuće na ulagatelje i korisnike. 

Kriptoimovina računalni je program koji predstavlja digitalni prikaz neke vrijednosti ili prava. Ono što ga čini posebnim jest korištenje blockchain, odnosno DLT tehnologije, koja osigurava da se taj digitalni prikaz ne može kopirati odnosno krivotvoriti. Nemogućnost kopiranja i krivotvorenja financijske imovine u digitalnom obliku ključna je za postojanje digitalnih financijskih usluga, a dosad je za „jedinstvenost“ neke digitalne imovine i pouzdanost njezinog digitalnog prikaza morao granatirati neki posrednik na financijskom tržištu.


3. Koje su razlike među najpoznatijim vrstama kriptoimovine? 
Tehnologija je neutralna u pogledu vrijednosti ili prava koju možemo prikazati u digitalnom obliku. Što ćemo prikazati u digitalnom obliku uz korištenje blockchaina, ovisi o tržištu te tehničkim i regulatornim okolnostima. 

Najpoznatiji su primjeri kriptoimovine bitcoin (BTC) i ether (ETH) i oni svoju svrhu i vrijednost dobivaju u kontekstu računalnog protokola u kojem nastaju i čijem održavanju služe, zato se često nazivaju native tokeni. Njihova svrha i vrijednost svojstvena je svrsi i vrijednosti konkretnog blockchain protokola unutar kojega postoje.

Kriptoimovina može imati različitu svrhu te o tome i ovisi kako ćemo je klasificirati. Najčešća razdioba bila bi na korisničke tokene, koje trebate za pristup nekim digitalnim uslugama, i investicijske tokene, koje po ekonomskoj svrsi možemo usporediti s tradicionalnim financijskim instrumentima. Osim toga, možemo spomenuti i tokene koji služe u upravljanju decentraliziranim autonomnim organizacijama (takozvani DAO tokeni), nefungibilne tokene (NFT-ovi), koji se često koriste za prikaz digitalne umjetnosti, ili društvene tokene, kao digitalnu imovinu koja se temelji na ugledu neke marke, pojedinca ili zajednice.

Naravno, ta lista nije konačna. Kriptoimovina računalni je program jednako kao računalne i mobilne aplikacije te nam svi ti primjeri pokazuju da o aktivnostima tržišnih sudionika ovisi koje ćemo sve vrste kriptoimovine još vidjeti i koje će od njih zaista i zaživjeti


4. Što je blockchain i kako funkcionira?
Blockchain je tehnologija koja nam omogućava distribuiranu kontrolu nad financijskim uslugama i posljedično financijskim sustavom te pomaže u izbjegavanju klasičnih, centraliziranih posrednika na financijskim tržištima. Korištenje blockchaina pseudonimimizrano je, što znači skoro anonimno, ali i transparentno jer svi sudionici mogu pratiti stanje u vezi s transakcijama i stanje na računima. To je tehnologija koja omogućava da je pojedini digitalni prikaz nemoguće kopirati, da je on programibilan, a tehnologija u pravilu slobodna za pristup svim korisnicima.

Svaki digitalni zapis na blockchainu zapisuje se u slijedu, jedan blok dolazi iza drugoga te tako stvaraju lanac blokova koji se temelji na kriptografiji i djelovanju distribuirane mreže računala koja međusobno komuniciraju i mogu imati različite uloge u mreži ovisno o konkretnom blockchainu


5. Koje vrste blockchaina postoje?
Primarna razlika jest ona između javnog (engl. public) i privatnog (engl. private) blockchaina

Kod privatnog blockchaina samo je autoriziranim subjektima dopušteno sudjelovanje u mreži. Takav blockchain u pravilu ima jasnog vlasnika, koji ima pravo nadjačati, urediti ili izbrisati potrebne unose na blockchainu prema potrebi.

U suštinskom smislu, privatni blockchain nije decentraliziran i djeluje kao zatvorena baza podataka koja se temelji na konceptima kriptografije. Tehnički gledano, ne može svatko pokrenuti računalni program za sudjelovanje u mreži privatnog blockchaina ni izvršavati transakcije ili potvrđivati/provjeravati autentičnost promjena na tom blockchainu.

S druge strane, kod javnog blockchaina svatko se može pridružiti i sudjelovati u aktivnostima blockchain mreže. Drugim riječima, svatko može čitati, pisati i revidirati tekuće aktivnosti na takvoj blockchain mreži u skladu s pravilima protokola koja su jednaka za sve.

Česta je i podjela između zatvorenog (engl. permissioned) sustava, u kojem administrator kontrolira broj računala u mreži koja će konsenzusom donositi odluke, i otvorenog (engl. premissionless) sustava, u kojem se bilo koji sudionik može priključiti i sudjelovati u donošenju konsenzusa pod određenim pravilima. 

U posljednje vrijeme u kontekstu komercijalne aktivnosti i razvoja ipak se najčešće spominju javni i otvoreni blockchain sustavi, čak i od strane reguliranih financijskih institucija. Javni i otvoreni blockchain najčešće dijelimo prema načinu postizanja konsenzusa, odnosno načina određivanja prava na upisivanje informacija u novi blok u lancu blokova. Tu najčešće razlikujemo Proof of Work (dokaz rada) i Proof of Stake (dokaz udjela). 


6. Što je rudarenje kriptovaluta?
“Rudarenje“ je proces potvrđivanja i dodavanja novih transakcija, a relevantno je samo za Proof of Work (PoW) sustav. Konkretnije, rudarenje je postupak u kojem računalni program korištenjem hardvera pogađa kombinacije koje dovode do otkrića odnosno potvrđivanja/validacije novog bloka u kojem se upisuju transakcije na blockchainu. PoW rudarenje troši velike količine struje, a što je jedna od najčešćih kritika bitcoina. 

Ekološki otisak (engl. ecological footprint) bitcoin mreže u jednoj godini veći je nego što ga imaju mnoge države. Mnogi kritičari tvrde da je ovisnost bitcoina o velikim količinama električne energije neodrživa, dok s druge strane neki drugi sudionici tržišta kriptoimovine navode da to samo potvrđuje sigurnost bitcoin mreže te da se sve više koriste čišćim izvorima energije za postupke rudarenja.  


7. Koliko je ulaganje u kriptovalute/kriptoimovinu sigurno?
Izravno ulaganje u kriptoimovinu u pravilu je neregulirano te ne postoje zaštitni mehanizmi i kontrole za ulagatelje, a koji su svojstveni tradicionalnim financijama. Drugim riječima, radi se o iznimno volatilnom i špekulativnom ulaganju, koje nosi cijeli niz tržišnih rizika.


8. Na što treba obratiti pozornost prilikom ulaganja? 

Ulagatelji i korisnici posebno trebaju obratiti pozornost na rizike svojstvene kriptoimovini kao što su:
- Krađa identiteta (tzv. phishing)
Ulagatelji u kritpoimovinu vrlo su često izloženi različitim pokušajima krađe identiteta putem interneta. Osobe koje se lažno predstavljaju kao pružatelji usluga pokušavaju navesti ulagatelje da otkriju osobne informacije, posebice lozinke ili privatne ključeve (private key, seed words) upisivanjem tih informacija na lažiranoj internetskoj stranici, poveznici danoj na društvenoj mreži ili putem poruke. 
- Nedovoljna dostupnost pouzdanih informacija
Tržište kriptoimovine obilježava velika asimetrija informacija, odnosno na takvim tržištima uglavnom ne postoji jasna pravna obveza informiranja svih sudionika o informacijama značajnim za formiranje cijene proizvoda kojima se trguje.
- Narušavanje integriteta tržišta
Značajan broj indikacija upućuje na raširenu pojavu ili pokušaje manipulacija na tržištima kriptovaluta, što je posebno vidljivo kroz takozvane pump & dump grupe na različitim servisima i forumima za razmjenu poruka. Također, na tržištu kriptoimovine često su izražene sumnje u istinitost značajnih informacija, kao i postojanje lažnog volumena u trgovanju na tržištima.
- Sigurnosni rizici informacijskih sustava
S obzirom na narav kriptoimovine sveprisutni su sigurnosni rizici informacijskih sustava na kojem su one kreirane, na kojem se pohranjuju i na kojima se njima trguje. Ulagatelji moraju biti dobro upoznati s tehničkom stranom informacijskih sustava koje sami koriste, kao i s tehničkom i pravnom sigurnošću koju im nude pružatelji usluga.  


9. Koji je regulatorni okvir kriptoimovine u Hrvatskoj?
Ne postoji posebna regulativa kriptoimovine kako u većini država svijeta i EU-a tako i u Hrvatskoj. Svaka nova pojava na tržištu u pravilu se regulira prvo počevši od najkritičnijih dijelova tog sustava. Tako se i kriptoimovina u regulatorni okvir u Hrvatskoj uvela prvo kroz Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Konkretno, subjekti koji obavljanju djelatnosti pružanja usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i/ili pružanja skrbničke usluge novčanika dužni su postupati u skladu s odredbama navedenog zakona. Hanfa ne licencira te subjekte niti daje dozvolu za njihov rad, ali su se oni dužni javiti Hanfi radi praćenja njihovog ispunjavanja zakonskih obveza


10. Koja je razlika između transakcije kripotovalutama i kreditnim/debitnim karticama?
Kod transakcije debitnim/kreditnim transakcijama uvijek postoji treća strana, koja pruža uslugu posredovanja u provođenju transakcije između dvije strane, kupca i prodavatelja. Drugim riječima, krajnji korisnici svoje povjerenje daju nekoj trećoj strani, posredniku, te provođenje transakcije ovisi o postupanju te treće strane. 

Nasuprot toga, kod kriptoimovine provođenje transakcije kontrolira određeni distribuirani računalni protokol (ovisno o vrsti blockchaina), a svatko može provjeriti koliko kriptoimovine ima određeni račun u sustavu te gdje je i kada poslan određeni iznos. U takvom sustavu korisnici mogu međusobno izvršavati transakcije bez korištenja posrednika.