ANJA TKALČEVIĆ*: LIKVIDNOST, RIZIK I POTENCIJALNI PRINOS

Kako bismo mogli evaluirati financijske instrumente moramo prvo razumjeti što znače

Investicijska strategija je plan pomoću kojeg naš novac dobiva na vrijednosti. Kod investicijske strategije nije bitno samo donijeti odluku koje dionice ili obveznice kupiti, već uzeti u obzir i, primjerice, planirano vrijeme investiranja, likvidnost financijskog instrumenta, kao i rizik, odnosno potencijalni prinos koji on nosi. Stoga kako bismo mogli evaluirati financijske instrumente moramo prvo razumjeti što znače i u kojem su odnosu likvidnost, rizik i potencijalni prinos. 

Što je to likvidnost financijskog instrumenta?
Kada kažemo da je neki financijski proizvod likvidan, zapravo govorimo o tome koliko se brzo može pretvoriti u novac i po kojoj cijeni pa je stoga najlikvidnija imovina upravo gotov novac i sredstva na tekućem računu. Uz likvidnost moramo spomenuti i volatilnost tržišta pojedinog financijskog instrumenta, koja nam govori koliki su raspon i brzina, odnosno učestalost promjene vrijednosti financijskog instrumenta. Kada kažemo da je neki financijski instrument, npr. dionica, volatilan zapravo kažemo da se njezina vrijednost može značajno promijeniti u kratkom vremenskom razdoblju. Niska likvidnost rezultira većom volatilnosti, odnosno rezultira nestabilnijim tržištem i drastičnim promjenama cijena. 
Rizik je mogućnost investicije da izgubi na vrijednosti. Međutim, kada pričamo o riziku u investicijama uz njega moramo vezati i potencijalni prinos. Zašto? Zato što nam potencijalni prinos govori koliko i kojom brzinom vrijednost investicija može rasti, a vrijednost investicija će u pravilu brže rasti i nositi više prinose onda kada je rizik te investicije veći. Što smo spremniji preuzeti veći rizik, u pravilu je veća i potencijalna zarada koju tom investicijom ostvarujemo. Preuzimanjem većeg rizika, vjerojatnost gubitka uloženog iznosa ili dijela uloženog iznosa je veća. 
Ravnoteža likvidnosti, rizika i potencijalnih prinosa je individualna, međutim upravo će ta ravnoteža odrediti u koju ćete vrstu financijske imovine ulagati. Ulagače najčešće dijelimo prema sklonosti riziku, i to na one sklone riziku, neutralne prema riziku i nesklone riziku. Ako vas zanima kojoj skupini pripadate, odgovorite na nekoliko kratkih pitanja u kvizu i saznajte. 

Financijska imovina
Novac je najlikvidnija i najmanje rizična financijska imovina, međutim on kao takav ne donosi znatne potencijalne prinose. Iako je novac najmanje rizična financijska imovina, on može gubiti na svojoj vrijednosti zbog inflacije, odnosno porasta opće razine cijena. To znači da zbog inflacije s istim iznosom novca nakon nekog vremena možete kupiti manje proizvoda i usluga. Oročena štednja nudi mogućnost ostvarivanja prinosa, ali vrlo niskih s obzirom na to da je i rizik vrlo nizak. Kod oročene štednje treba imati na umu kako novac koji ste stavili na štednju u pravilu ne biste trebali koristiti dok ne istekne ugovoreno vrijeme oročenja. Međutim, novac na oročenoj štednji naravno uvijek možete podignuti i ranije raskidom ugovora, što podrazumijeva određene troškove. 
Ulagati možete i u obveznice, tj. dužničke vrijednosne papire. Iako se obveznice smatraju komparativno niskorizičnim vrijednosnim papirima u odnosu na druge financijske instrumente, one se i međusobno razlikuju prema riziku. Državne obveznice i korporativne obveznice (velikih poduzeća) obično su sigurnija ulaganja, pa je i potencijalni prinos niži. Postoje i takozvane junk obveznice, tj. korporativne i državne obveznice koje su prema agencijama za rejting svrstane u razred takozvanih neinvesticijskih, špekulativnih obveznica. S obzirom na to da kod takvih obveznica postoji velika vjerojatnost da njihovi izdavatelji neće moći isplaćivati kamatu ili vratiti glavnicu, junk obveznice nude visoke potencijalne prinose. Najčešće je riječ o obveznicama koje izdaju korporacije koje imaju financijskih poteškoća ili planiraju preuzimanje. 
 
Jedan od najpoznatijih financijskih instrumenata su dionice, odnosno vlasnički vrijednosni papiri. Dionice su rizičnije u odnosu na obveznice, ali u pravilu nose i više prinose. Većinom dionica se na razvijenim tržištima aktivno trguje stoga ih je jednostavno prodati i zamijeniti za gotov novac, zbog čega su one likvidne. Prilikom ulaganja u dionice u obzir treba uzeti i specifičnosti tržišta; kod manjih i nerazvijenijih tržišta moguća je niža likvidnost. Vlasništvo nad dionicama može omogućivati i isplatu dividende, a one mogu biti kratkoročna i dugoročna investicija ovisno o ulagaču, njegovu znanju i potrebama. 
Ako želite sudjelovati na investicijskom tržištu, a smatrate da nemate dovoljnu razinu financijskog znanja kako biste samostalno ulagali u npr. dionice i obveznice, možete kupiti udio u investicijskom fondu. Riječ je zajedničkom ulaganju s drugim ulagačima gdje kupnjom udjela postajete suvlasnici s drugim ulagateljima, a društvo za upravljanje investicijskim fondovima ulaže za vas prema unaprijed određenim strategijama. Ulaganje u fondove je likvidno, s obzirom na to da se otkup udjela fonda mora izvršiti u razmjerno kratkom roku (u RH u roku od sedam dana). O vrsti investicijskog fonda ovisi i stupanj rizičnosti, odnosno potencijalni prinos. Stupanj rizičnosti investicijskog fonda procjenjuje se sintetičkim pokazateljem rizičnosti i uspješnosti (SRRI), koji su društva za upravljanje investicijskim fondovima dužna procijeniti i objavljivati za sve svoje UCITS fondove. SRRI se kreće na skali od 1 do 7; razina 1 predstavlja nisku razinu rizika i potencijalno niže prinose, dok razina 7 predstavlja najvišu razinu rizika, ali i najveće potencijalne prinose. 
UCITS fondovi, tj. otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom namijenjeni su širokom krugu ulagatelja, a prema vrsti ulaganja razlikujemo novčane, obvezničke, mješovite i dioničke fondove. Novčani fondovi najmanje su rizični, dok su dionički najrizičniji, ali ostvaruju i više potencijalne prinose. Ulaganjem u novčani fond, između ostalog, ulažete i u trezorske zapise, odnosno kratkoročne vrijednosne papire koje izdaje Ministarstvo financija. Najrizičniji su alternativni investicijski fondovi (AIF-ovi), koji su zbog svoje strategije ulaganja namijenjeni takozvanim profesionalnim ulagateljima. 
Postoji mogućnost ulaganja i u financijske derivate – izvedenice, odnosno financijske instrumente koji svoju vrijednost temelje na osnovnom financijskom instrumentu kao što su dionice i obveznice. Najpoznatije izvedenice su opcije (engl. options), budućnosnice (engl. futures), zamjene (engl. swaps) i financijski ugovori za razlike (engl. financial contracts for differeneces). Zbog kompleksnosti navedenih proizvoda, njihove volatilnosti i rizičnosti, derivati su primjereniji za profesionalne i kvalificirane ulagatelje. 

Alternativni oblici ulaganja
Jedan od najzastupljenijih oblika ulaganja u Hrvatskoj je ulaganje u nekretnine. Ulaganje u nekretnine može biti slabije likvidno jer je potrebno određeno vrijeme da bi se nekretnina zamijenila za gotov novac. 
 
Ulagati se može i u plemenite metale, poglavito u zlato i srebro, čija vrijednost ne ovisi o inflaciji pa se takva ulaganja često koriste kao zaštita od rasta cijena. Zlato je tisućama godina služilo kao sredstvo plaćanja, a smatra se pouzdanim načinom očuvanja vrijednosti. Često se zna čuti i kako je zlato utočište za ulagatelje u teškim vremenima. 
U današnje vrijeme kada pričamo o ulaganju ne možemo izostaviti ulaganje u kriptovalute. Kriptovaluta je digitalni novac kreiran u digitalnom obliku i zasad u većini država nije općeprihvaćeno sredstvo plaćanja, odnosno centralne banke ne izdaju digitalni novac. Od rujna 2021. El Salvador prihvaća Bitcoin kao sredstvo plaćanja, te je zasad jedina takva država u svijetu.
 
Najpoznatija kriptovaluta kojom se trguje je Bitcoin, čija je vrijednost 2010. iznosila oko 0,003 dolara dok danas vrijednost Bitcoina prelazi 46 000 dolara. Kriptovalute su izrazito volatilne i visoko rizične. Ono što je važno napomenuti kod kriptovaluta, ali i ostale kriptoimovine (kao što su korisnički i investicijski tokeni) kojom je danas moguće trgovati, jest da njihovo trgovanje nije regulirano te, za razliku od ostalih navedenih vrsta ulaganja, ne postoji sustav zaštite malih ulagatelja. Kod trgovanja kriptovalutama moguća je nedovoljna dostupnost pouzdanih informacija, ali i manipulacija tržištem s obzirom na to da ne postoji pravna obveza transparentnosti tržišta, kao što je slučaj kod trgovanja reguliranim financijskim instrumentima. 
Koliko su kriptovalute volatilnije u odnosu na dionice, obveznice i zlato vidljivo je iz gornjeg desnog grafičkog prikaza. Kriptovalute su prikazane kretanjem indeksa SPCMC (S&P Cryptocurrency MegaCap) koji prati performanse Bitcoina i Ethereuma ponderiranih tržišnom kapitalizacijom. Na lijevom prikazu možemo vidjeti kretanje indeksa dionica, obveznica te zlata s obzirom na baznu 2017. godinu. Vidljivo je da dionice imaju dugoročni pozitivan trend rasta, da potražnja za zlatom raste u kriznim vremenima, dok u isto vrijeme potražnja za dionicama i obveznicama pada. S obzirom na pandemiju i nesigurnosti na financijskim tržištima ne čudi što je većina ulagatelja sigurnu luku potražila ulaganjem u zlato, s obzirom na to da se kroz povijest zlato pokazalo kao jedan od isplativijih oblika imovine za vrijeme krize. Volatilnost kriptovaluta toliko je visoka da se gotovo ni ne može usporediti s volatilnosti ostalih oblika financijske imovine. 
Bez obzira na vašu sklonost riziku i investicijsku strategiju, poželjno je prilikom ulaganja diversificirati, odnosno ne držati sva jaja u istoj košari. Kao ulagatelj trebali biste slijediti i savjet Petera Lyncha: „Znajte što posjedujete i zašto to posjedujete.“

*Anja Tkalčević je mlađi analitičar koji radi u Sektoru za sistemske rizike i zaštitu potrošača u Direkciji za praćenje zaštite potrošača i edukaciju Hanfe i bavi se edukacijom i promicanjem financijske pismenosti.